Saturday, March 3, 2018

NICO, 1988

NICO, 1988 Susanne Nicchiarelli je film o kultnoj ličnosti njujorške a potom i svetske scene - Nico. Film se dešava na samom kraju njenog života, u periodu od 1986. do 1988. u fazi kada je pokušala da održi svoju karijeru, obnovi odnos sa sinom Arijem kog Alain Delon nikada nije priznao, mučila se sa bolestima zavisnosti i generalno bila na životnoj nizbrdici.

NICO, 1988 je umnogome limitiran onim čime se bavi u uprkos vrlo posvećenoj roli Trine Dyrholm koja i peva umesto Nico, imamo film koji je jako sličan osobi o kojoj govori i fazi života u kojoj se ta osoba nalazi. Dakle, kao što su se svi zanimali za period Velvet Undergrounda kada su je tada intervjuisali a ne za njen trenutni rad, tako je i gledaocima ovog filma zanimljivije šta je radila kad je bila na vrhuncu nego njena manje-više prozaična sudbina kada je pala na dno.

Susanne Nicchiarelli je verovatno želela da zađe u naličje Nico ali čini mi se da ova priča nije to pošto naličje postoji onda kada je i lice aktuelno. A Nico u periodu 1986-1988. sigurno nije ono kultno Warholovo lice. Tako da ni ovo nije zapravo naličje njene slave već jedan zaključak koji se mahom bavi glibom njenog pada i poslednjim trzajima da se ugrabi nekakav spokoj i sreća.

Film je u svakom pogledu korektno realizovan, ni u čemu nije oskudevao ali se čini da je na kraju ostao neatraktivan isto koliko i njegopva protagnoistkinja u toj fazi baš zbog pokušaja da se pobegne od onoga što je najznačajnije u njenoj karijeri. Zanimljivo za naše gledaoce je to što se u jednom ambijentu gde dolazi Nico vidi poster KUD Idijota iz tog vremena.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment