Friday, March 2, 2018

COMIC SANS

Pogledao sam COMIC SANS Nevija Marasovića, beigbederobski film koji polazi iz kritike marketinške industrije, što je inače generalna opsesija naših filmskih autora koji rade u tom svetu, ali se potom na vrlo zdrav način fokusira na glavnog junaka i njegovu priču. Film kreće tvrdo, sa glavnim junakom koji je u najtežem stanju ljubavne patnje i opšteg rasula koju takvo stanje nosi, da bi se potom lagano transformisao u jednu jednostavniju priču o sazrevanju i razumevanju oca i sina. Tom "oprosti mi pape" momentu inače doprinosi i fenomenalna upotreba jedne pesme Miša Kovača koja je izraz njegove potpune psihičke krize i svojevrsnog potonuća u životno "opšte mesto".

Zlatko Burić igra junakovog oca, i to je već samo po sebi razlog da se filmu pruži šansa. Međutim, ovo je zapravo star making turn za Janka Popovića Volarića koji se ovim filmom ističe za jednu od najpotentijih muških zvezda hrvatskog filma, a verovatno i regionalnog filma. Uloga dizajnera iz sveta marketinga mu je izuzetno legla, a činjenica da ga neki likovi u filmu zovu "007= i porede sa Bondom, deluje kao bizarna aluzija na Dujardina, 99 FRANCS i OSS 117 ali OK, jasno je da učitavam, i naprosto to je samo znak šarma njegovog junaka.

Marasovićev prvi film THE SHOW MUST GO ON bio je jako efektan low budget SF. Njegovi kasniji i priznatiji filmovi VIS-A-VIS i GORAN nisu dobacili do tog nivoa. Ali, rekao bih da je COMIC SANS sve ono što je VIS-A-VIS želeo da bude. Njegov recept low key melodrame sa malim brojem likovima i spontanošću glume u vrlo svedenim zapletima ovde je konačno dobila svoj puni smisao i rezultirala efektnom celinom.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment