Thursday, May 4, 2017

GUARDIANS OF THE GALAXY VOL.2

GUARDIANS OF THE GALAXY VOL.2 ponovo predstavlja najbolju trenutnu produkciju u Marvelovom Disney delovanju. Kao što je prvi film imao jako duhovit i dinamičan odnos prema temi i uspeo da profunkcioniše kao efektan pastiš uprkos modularnosti svoje dramaturgije, ovde James Gunn pravi nekoliko zanimljivih iskoraka.

U strukturalnom pogledu, prvi film je bio mnogo konvencionalniji ali se bazirao na seriji set-pieceova koji su maltene jedan za drugim zaključivali film. Iz situacije u situaciju film je donosio potencijalne krajeve, ali je ipak u tom pogledu imao manje akutne probleme od WINTER SOLDIERa koji je to doveo do paroksizma. S druge strane likovi Draxa i Groota su se duprlirali u prvom filmu i to je davalo dosta reduntantnosti u hemiji unutar ekipe.

Drugi film ima Baby Groota umesto odraslog Groota i samim tim ne deli isti problem dupliranja likova kao prvi film. Zatim, ono što je jož važnije jeste još izraženiji humor u drugom delu koji pomaže još dubljoj rekosntrukciji tradicije pop filma osamdesetih i space opere i ovog puta, GUARDIANS više nije pastiš promenljive samosvesti već jedna vrlo uspešna parodija.

Jedan od najvećih aduta filma je nešto što je u njemu možda i najatipičnije a to je struktura. Naime, VOL. 2 nije ni približno strukturiran kako bi jedan pustolovni film trebalo da bude postavljen. Gunn stavlja akcenat na karaktere, slobodno možemo reći da je uzor ovog filma EMPIRE STRIKES BACK, da se otvara pitanje odnosa oca i sina, i geneze odnosa među junacima, i za početak VOL. 2 donosi manje akcije i što je još važnije , ima drugačiji dramski odnos prema akciji od prvog filma. Ovde je akcija prisutna kao ispoljavanje junaka, i praktično svaka akciona situacija proističe iz junaka a ne iz situacije. Tako su i inscenirane akcione scene.

Štaviše briljantna kadar sekvenca u slow motionu, u uvodu filma daje jasnu sliku kako Gunn planira da tretira akciju. A tretira je atipično, dosta detalja ostavlja u off prostoru, dosta konfrontacija daje u vrlo neobičnim inscenacijama, i uprkos tome što nas na kraju čeka veliki grandiozni obračun, za ovah film svakako možemo reći da je umnogome uzeo da se igra sa pravilima plasiranja i koncipiranja comic book akcije.

U tom pogledu, VOL.2 transformiše pristup akciji na sličan način kao Ayerov SUICIDE SQUAD. Naprosto u VOL. 2 akcione scene i bekstva nisu glavne scene u filmu, ne samo po značaju, nego i po trajanju.

Gunn je dao glumcima da se ispolje i meni je to bilo supersimpatično. Ipak, pretpostavljam da je moguće zamisliti gledaoca koji će smatrati da je VOL. 2 možda previše dosadan za jedan letnji blokbaster. Međutim, uprkos tome što akcije nema onoliko koliko bismo očekivali, Gunn je režira jako dobro i što je još važnije jako neobično. Verujem da će to publika prepoznati čak i ako nije u stanju da to artikuliše.

LOGAN po mnogim svojim osobinama jeste meni poetički bliži film, i strukturalno je daleko ispravniji. Međutim, VOL. 2 nosi u sebi sličan “bezobrazluk” u pogledu toga da je autor dao sebi za pravo da se autorski ispolji znajući da ne mora da brine za rezultat sa blagajne. 

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment