Thursday, April 6, 2017

SLEEPLESS

Pogledao sam SLEEPLESS Barana bo Odara, rimejk filma NUIT BLANCHE Frederica Jardina. Nažalost, holivudski debi mladog nemačkog reditelja nije uspeo da dostigne nivo Jardinovog originala baš u onom aspektu u kome bi američki filmovi trebalo da budu bolji od francuskih a to je visokooktanska bioskopska akcija. Jardinov film je jedan korektan high concept digao na viši nivo izuzetnom propulzivniošću koju je doneo rediteljski koncept i atipično vitalna fotografija Eastwoodovog višedecenijskog DPa Toma Sterna koji je u ovom filmu ostavio utisak da ima itekakvog žara što se ne bi reklo po njegovim "primarnim" projektima. Nažalost, Baran bo Odar nije doneo nikakve novitete u pogledu inscenacije, i ona je uglavnom korektna ali ne naročito nadahnuta.

Ako imamo u vidu da je Baran bo Odar imao naročito kvalitetnu glumačku ekipu koju čine Jame Foxx, Michelle Monaghan i Scoot McNairy i da ih je vrlo slabo iskoristio, pre svega McNairyja, onda promašenost SLEEPLESSa postaje još očiglednija jer ovakva ekipa zaista može da digne film na viši nivo ali Baran bo Odar nije znao kako. To je naročito šteta je mi Foxx i Monaghan deluju kao da su bili spremni da se potrude.

Andrea Berloff u svom opusu ima BLOOD FATHER kao jedna od scenarista. Dok u početku SLEEPLESSa deluje kao da će biti ponovljeno nešto od čvrstine Richetovog filma, već pred kraj prvog čina sve se pretvara u ne naročito zanimljivo bavljenje mehanikom jedne vrlo bajate priče. I to onda Foxxova energija nije mogla da reši stvar.

SLEEPLESS je film koji će možda naći svoje mesto na televizijskom programu i podsećazti publiku kako izgleda mediokritetski film kad ga rade ljudi koji su overqualified za zadatak.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment