Tuesday, February 28, 2017

JOHN WICK: CHAPTER 2

Pogledao sam drugi JOHN WICK koji ovog puta samostalno režira Chad Stahelski. Film je skuplji od prethodnog i proširuje hitman univerzum prvog dela i dalje se nadovezujući na PAYBACK Mela Gibsona. I ponovo sve "mirne" scene, zaplet, priča u najširem smislu škriope do granice iritantnosti, naročito zato što svega toga ima i previše. Nažalost, kao i u prvom delu, i Stahelski kad je sam misli da JOHN WICK ima potencijal da postane kultni film zbog svojih likova i ikonografije a ne zbog onoga što mu je specijalnost i to je akcija. Stoga su te scene, pregovori, mistifikacije junaka i sl. dosta mučni.

Kada krene akcija, ponovo je odlična i baš unutar same akcije, u načinima kako se junaci tuku i upucavaju stahelski pronalazi sebe, i baš tu nalazi način gde može da "prevaziđe" žanrovske konvencije. Borba na stanici metroa kada Keanu i Common pucaju jedan u drugog dok ostali prolaznici to ne primećuju je recimo sjajan primer tačke u kojoj JOHN WICK uspeva da se izbopri za svoj prostor, dočim istovremeno nijedna od "PAYBACK za siromašne" situacija to ne uspeva da postigne.

Uprkos ozbiljnom nerviranju koje donose dijalozi i retro stilizacija pojedinih detalja, akcija to umnogome nadoknađuje. Nažalost, Chad Stahelski u tolikoj meri drži do tih neakcionih segmenata da se oni moraju ozbiljno ubrojati nedostatke ovog filma, naročito ako imamo na umu THE ACCOUNTANT u kome smo imali podjednako vešto realizovana oba segmenta.

Riccarda Scamarcio igra glavnog protivnika Johna Wicka na nivou priče, a Common mu igra glavmog protivnika u akciji. Žao mi je što se Riccardo Scamarcio nije pojavio u svom liku Periclea, mafijaškog plaćenika iz filma PERCILE IL NERO - mislim da bi John Wick i Pericle bili odličan duet enforcera.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment