Friday, December 9, 2016

THE FITS

Pogledao sam THE FITS Anne Rose Holmer, niskobudžetni art house film koji se može uključiti u talas ekspanzije ghetto filma u indie i arty uslovima koja je nastupila prošle godine sa DOPEom a nastavila se ove godine sa MOONLIGHTom. Da li je prošlogodišnji skandal sa belim "oskarima" uticao da se više filmova sa temama iz afroameričke svakodnevice plasiraju na festivale i u art house ne znam, ali ovo je trend koji je potpuno suprotan onom sa početka devedesetih kada je na talasu Spike Leeja, ghetto film iznedrio čitav niz filmova i reditelja koji su mirili komercijalni uspeh sa socijalnom relevantnošću. Mnogi od tih reditelja su danas pravedno zaboravljeni ali neki su i nepravedno u zapećku, recimo izvanredno talentovana Braća Hughes.

Elem, nova generacija ide više na liniju art housea i indieja. THE FITS je nastao uz podršku venecijanskog Bijenala i ovo je dosta radikalni art house, maltene bez klasične priče, bez objašnjenja, sa dugim kadrovima u kojima se dešavaju stvari pa sad ko preživi pričaće.

Film traje 72 minuta tako da nije nemoguće preživeti, ali na kraju se kao ključni problem javlja upravo ono što najviše liči na intrigu i zaplet a to je tema iz naslova, "fits" koje dobijaju junakinje filma. Na kraju bih rekao da je to ostalo  kao svojevrsno izneveravanje inicijalnog svedenog koncepta. No, ovo zbilja nije film za mene, pa verujem da ima pozvanijih da ga tumače.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment