Monday, June 27, 2016

GYEONGSEONHAKYOO: SARAJIN SONYEODEUL

Pogledao sam južnokorejski horor THE SILENCED Hae-young Leeja. Reč je o tipičnom filmu smeštenom u internat za devojke koji nažalost ne uspeva da donese mnogo toga novog u ovaj podžanr koji je pored klasike u ravni Argentove SUSPIRIE imao i neke svežije a odlične primere kao što je Laugierov SAINT ANGE. U određenom smislu, mogu se povući paralele između THE SILENCED i SAINT ANGE, ali nažalost Hae-young Lee nije ni približno datovit kao Laugier.

Za početak, ovde sam ponovo imao stari problem nerazlikovanja glavnih junaka, što naravno može imati veze sa mojim nedovoljnim gledanjem azijskih filmova ali bih rekao da itekako ima veze i sa tim što se ovde glavne junakinje nedovoljno razlikuju.

Kada stvari postanu nadrealne, odnosno kada počne da izbija iracionalnost cele situacije i strave, imao sam dosta tegoba da utvrdim kome se šta dešava, pa samim tim mi je možda deo te sirealnosti i izmakao.

Bez namere da spoilujem užitak, ali na kraju premisa pokazuje da su junakinje suočeve sa pretnjom koja ima utemeljenje I u realnosti, međutimm dotle je moje interesovanje bilo ozbiljno razvodnjeno…

Hae-young Lee je debitovao zapaženim animiranim filmom koji je krasila invencija. Plašim se ipak da je ovaj film umnogome smanjio očekivanja od ovog reditelja. Doduše, deo mojih problema jeste anuliran na domaćem južnokorejskom i azijskom tržištu, gde je film sigurno bolji samim tim što je lakši za praćenje.

Ipak, kad se podvuče crta, ni gledalac koji je sve ispratio u ovom filmu ne biva nagrađen sadržajem koji suštinski ili formalno ispunjava sve one potencijale koje su ljudi istraživali u filmovima ovog tipa od SUSPIRIE do INNOCENCEa.

* 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment