Friday, October 25, 2013

MACHETE KILLS

Pogledao sam MACHETE KILLS Roberta Rodrigueza, nastavak dugometražne verzije vic-trejlera iz filma GRINDHOUSE. Kao što je prvi film pokazao kako taj vic nema dovoljno kapaciteta da se održi kao celovečernji film, to isto pokazuje i drugi film. Tolerancija gledalaca prema onome što može da vidi na ekranu u MACHETE KILLS u direktnoj je srazmeri sa odnosom koji ima prema ljudima koji se u njemu pojavljuju.

Meni je naravno od najvećeg značaja to što se u MACHETE KILLS pojavljuje Mel Gibson, i smatram da nije previše subjektivno ako naglasim da je on ne samo daleko najbolji deo filma već da u njegovim deonicama ovo delo dobija ozbiljnost koja mu je bila preko potrebna, jednim velikim delom i zato što Mel ima harizmu koja može da pokrije rupe u rediteljskom postupku.

Nažalost, MACHETE KILLS nema puno smisla u bilo kom drugom poglčedu tako da u širim okvirima Melove karijere ovaj film neće moći da preokrene negativni trend sa kojim se on suočio. Ipak, čini mi se da će kritika bez ikakve sumnje prepoznati koliki je gubitak što ga nema na ekranu, kao što je uostalom prepoznala i u slučaju filma HOW I SPENT MY SUMMER VACATION.

Druga faca od koje sam dosta očekivao u ovom filmu je Marko Zaror. Nažalost, MACHETE KILLS nije taj film sa kojim bi ovaj Čileanski zmaj mogao da se probije u mejnstrim, i moram priznati da me je razočarao Rodriguezov tretman njegovih predipozicija jer mi je spoj Rodrigueza i Zarora delovao jako potentno.

Ostalo je manje-više cirkus u kome Rodriguez pokušava da nasaže salatu od tarantionovskih dijaloških opersiflaža i namerno loših akcionih scena koje vremenom deluju samo bezveze, bez neke lucidne nadogradnje u parodiranju Grindhouse filma.

Sada već polako počinje da se postavlja pitanje šta je krajnji horizont Rodriguezovog insistiranja na ovom Grindhouse pravcu. Naime, pokazao je u nekoliko navrata kako želi da napravi posvetu B-filmovima, u međuvremenu se jako izmakao od svakog konteksta u kome bi to trebalo da ima smisla i sada je to već postalo jako zamorno.

Čini se da ovoga puta, za razliku od originalnog MACHETEa, nije naišao ni na strpljenje kritike ili festivala. Ipak, pošteno govoreći, teško je reći da je gori od prvog, samo je nešto manje interesantan za gledanje jer se svi aduti ali i sve greške ponavljaju.

* 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment