Sunday, April 14, 2013

BROKEN CITY

BROKEN CITY Allena Hughesa je nažalost prvi istinski slab film u karijeri Braće Hughes kojima očigledno ne prija razdvajanje. Ne mogu tačno da kažem da li je u razdvajanju zapravo problem ovog filma, čini mi se da nije, ali sasvim sigurno je da će to što ne režiraju zajedno biti često pominjano kao hipoteza u kritikama. U svakom slučaju, videćemo da li će Albert bolje proći pošto i on svoj sledeći film možda treba da radi sa istim producentima među kojima ja ipak vidim glavne krivce.

Naime, Mark Wahlberg je ušao u seriju prilično osrednjih krimića koji su se ispostavili kao prilično mediokritetski vehicle projekti čak i kada su dobro rpolazili, kao što je recimo CONTRABAND. BROKEN CITY je u izvesnom smislu bolji od CONTRABANDa jer scenario Briana Tuckera nije poptuno isprazan, ali je opet to što je snimljeno neoprostivo bajato a Allen Hughes ne uspeva da iz te priče izvuče niti išta zanimljivo niti da stilom nadomesti ozbiljne probleme na nivou supstance. Gotovo je nejasno kako je ovakav film uopšte uspeo da zainteresuje Wahlberga kao glumca i producenta kome su dostupni mnogo zanimljiviji materijali od ovoga. Međutim, svakako da je odsustvo ozbiljnijih producenata na nivou studija odnosno svođenje producenata na finansijere Wahlbergovih vizija dovelo do toga da bude snimljen ovaj film koji bi, da je iole dobar, bio hvaljen kao primer staromodnog krimića kakav Holivud više ne pravi.

Jedino iznenađenje koje donosi ovaj film su dobar reditelj i odlični glumci koji su se upecali (ili spali na to) da ovo rade. Sve ostalo je moguće predvideti maltene nivou koja će biti sledeća replika i gre će biti sledeći rez. Hughesov fuilm uzima "udopbnost razgaženih cipela" i dovodi ih do paroksizma, do tačke kada one spadnu kao sa mrtvaca.

Za BROKEN CITY se ne može reći da je potpuno mrtav film, ali svakako je takav po svežini.

* 1/2 / * * * *

Reprizirao sam BROKEN CITY devet godina kasnije, na malom ekranu, a ne u bioskopu. I na novo gledanje, osim samog finiša, dakle bukvalno završne scene u kojoj glavni negativac, protagonista jedne relativno prozaične zavere oko građevinskog prostora, konačno dolija, efekat je bio drugačiji.

Hughesova propulzivnost je na malom ekranu nudila veću energiju. Glumci su dali mnogo više, i nekako bolje pokrili priču nego u bioskopu, rečju, film je na malom ekranu dobio svoju pravu veličinu. Priče ovog tipa ne moraju da budu CHINATOWN da bi funkcionisale na velikom ekranu, ali sasvim sigurno moraju da ponude više od skripta Briana Tuckera.

Međutim, na ovo ponovoljeno gledanje, na malom ekranu, scenario je pružao mala zadovoljstva, pre svega u dijalogu. Osim Catherine Zeta-Jones, svi ostali glumci pružaju puno, i iz scenarija iznose maksimum, a Hughes to estetizuje, uz pomoć Bena Seresina.

Naravno, format gledanja, širi kontekst itd. čine oba utiska o ovom filmu legitimnim. Međutim, u ovoj formi sada BROKEN CITY mi je delovao kao jedan valjan Wahlbergov triler, potentan B-film kome je samo bio potreban pravi format.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment