Thursday, November 29, 2012

LAY THE FAVORITE

Ne sreću se često potpuni promašaji značajnih i veštih reditelja kakav je LAY THE FAVORITE Stephena Frearsa. Ovaj film je imao dva puta, jedan da ode u pravcu respektabilnog HIGH FIDELITY sa kojim deli reditelja, scenaristu i koncept All-Star podele ili da ode put radova koje kao producenti potpisuju 50 Cent sa tandemom Emmett-Furla. 50 Cent i Emmett-Furla su pretegli, iako se barem 50 Cent ne može optužiti da je imao ikakav kreativni ili glumački input.

Frears je reditelj čiji rad i danas može da donese vrhunski kvalitet a samo mali pogled unazad, u njegovu britansku fazu, pokazuje kakav je to potencijal bio, dočim je u Holivudu uglavnom takav potencijal i ostvario. Međutim, LAY THE FAVORITE je uleteo u nekom raskoraku a Frears uprkos izvanrednoj glumačkoj podeli, nije uspeo da izvuče kvalitet iz adaptacije memoara Beth Raymer, kao ni iz glumaca koji su izuzev već standardizovanog underplaya Bruce Willisa strašno podbacili. To naročito važi za Rebeccu Hall u glavnoj ulozi.

Međutim, niko sem Frearsa nije pojedinačno kriv. Osnovni problem filma je njegova sitkomasta režija, letargičan odnos prema junacima i priči, narativ koji se raspada po svim šavovima, i poznati glumci koji samo doprinose čemernom utisku jer na njihovim licima vidimo likove iz mnogo boljih filmova.

Frears do sada nije imao ovakav film koji bi najradije svi zaboravili. Međutim, šteta je što bi da je Frears bio u formi, saradnja sa njim bila koristan dodatak ovoj ekipi sa bogatim glumačkim iskustvom jer on stvarno jeste jedan od važnijih reditelja svoje epohe.

No comments:

Post a Comment