Tuesday, March 1, 2011

THE INVASION

Pogledao sam THE INVASION Olivera Hirschbiegela na kome je svoj pečat ostavio i James McTiegue pod pokroviteljstvom Braće Wachowski. U svoje vreme ovaj film je uniformno etiketiran kao traćenje vremena i kao najgora zvanična ekranizacija čuvenog romana Jack Finneya, te mi je iz ovog ili onog razloga, promakao.

Ipak, došao je trenutak da mi padne šaka i mogu reći da se narod ogrešio od ovaj film. Da li bi INVASION bio hit ili ne manje je važno, ali činjenica jeste da je pred izlazak ovog filma, sam studio digao ruke od njega i da je Internet odigrao svoju ružnu ulogu sahranjivanja filma posle najavljenih reshootova i sličnih intervencija čime je ukazao da postoje neki jako teški & nerešivi problemi u njemu. U staro vreme, takav buzz ne bi tako lako procureo i ne bi mogao da se uskovitla na takav način pa bi i ovaj film prošao mnogo bolje.

Ako uzmemo u obzir a su i Siegelov i Kaufmanov INVASION OF THE BODY SNATCHERS remek-dela u kojima su reditelji takođe radili u ne baš idealnim uslovima (naročito Siegel) ali sa svakako većom podrškom javnosti, INVASION može pre svega da se poredi sa drugom Warnerovom ekranizacijom koju je radio Abel Ferrara 1993. godine i u odnosu na nju stoji dosta dobro.

Kao i SURROGATES i INVASION ima problem sa svojim kapacitetima koji su u domenu A-filma i jednom pričom koja je apsolutno B, ali to ne znači da ovaj film u onome što jeste nije sasvim pristojan.

Srbima je naravno dosta lako da se identifikuju sa zapletom u kome je vakcina za grip deo vanzemaljske zavere koju sprovodi američki zvaničnik, antidepresivi su i6zvor života & razonode a nasilje i ratna dejstva su znaci psihičkog zdravlja naroda, ali u principu, ako u raniji INVASIONIi kritikovali Red Scare i vojnu disciplinu, ovaj novikritikuje političku korektnost i fokusira se na granične situacije u kojima se junaci vraćaju u Realno, odnosno dobijaju priliku da iskorače iz simboličkog poretka i pomalo se dotaknu incesta i ubistva oca.

Otud je vrlo zanimljiv odnos oca, majke i sina gde dečak ima priliku da interveniše na telima svojih razvedenih roditelja baš u skladu sa ovim mračnim impulsima.

Iako INVASION nije film sa izraženom političkom alegorijom, nje ima, ona je data kroz medije u kojima se napredovanje virusa upravo i izlaže kroz pomirenje među narodima, a vanzemaljci su neobično diskurzivni i pokušavaju i silom ali i propagandom da pridobiju ljude za svoj "bolji svet" u kome su svi mirni.

Otud je po meni sam kraj filma možda i politički najsubverzivniji. Ovde naime, ljudi pobede virus, ali se na kraju vidi da je glavna junakinja koja je bila kolovođa borbe na kraju u dilemi da li je možda svet otupleih ljudi bio bolji. Dakle, ovde horor nije u domenu opstanka organizma već u domenu opstanka ideja što je samo po sebi vrlo interesantno.

Iako se na planu montaže oseća da se petljalo sa filmom, to je sve prilično elegantno urađeno i takvih ometanja ima samo nekoliko. Uvođenje akcionih prizora i prilično zavbavnih automobilskih potera ne remeti ton filma u kome su suspense postavke očigledno više bile na tragu hitchcockovskog stiff-upper-lipperyja.

No, ako izuzmemo da zahvaljujući botoksu i svemu ostalom, upravo emotivna glavna junakinja u liku Nicole Kidman deluje najukočenije od svih, zvezde su na nivou i ona drži čitav film na svojim plećima. Uostalom, ne smemo zaboraviti da je ona već iza sebe imala par sjajnih žanrovskih naslova poput DEAD CALM, LOS OTROS ili BIRTH. Kidman se podjednako dobro snalazi i u fazama koje je radio Oliver i u onim koje je radio McTiegue tako da zapravo ona čini stilsko jedinstvo ovog filma.

Godine pretencioznih čitanja Finneyevih ekranizacija uzele su danak i danas je samo doktorska disertacija dovoljna da zadovolji raspomamljene političke apetite gledalaca. INVASION međutim stoji kao sasvim solidno podsećanje pre svega na to kakvi su filmovi zapravo snimani po Finneyu a evropski pedigre svog originalnog reditelja nosi kao znak "klase" u pojedinim deonicama.

Ako izuzmemo Schwentkea, Holivud je poslednjih godina imao mahom slabe rezultate s Nemcima koji su delovali kao da su ready-made za Fabriku snova. Ipak, u slučaju Hirschbiegela koga ja ne cenim naročito, INVASION svakako nije argument za otpisivanje i to je zbilja njegov najbolji film. Možda baš zato jer mu je oduzet i predat u sigurnije ruke.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment