Monday, March 15, 2010

THE HUMAN FACTOR

Pogledao sam THE HUMAN FACTOR Otto Premingera. To je njegov poslednji film koji je u principu bio slabo prihvaćen od kritike, ali ta etiketa je apsolutno nezaslužena. Film jeste u određenim aspektima starački, u filmu se uostalom susreću starci Preminger i Graham Greene čiju prozu ekranizuje ali ima tu i svežih sastojaka kao što je recimo scenaristička adaptacija Toma Stopparda koja donosi dosta pinterovskog u celu priču i film ima izuzetno vrcave dijaloge u tom ključu. Greene je iskusan pisac i teško je reći da neko mlađi od njega može da se smatra uticajem, ali HUMAN FACTOR dosta liči na lecarreovske ekranizacije iz šezdesetih i sedamdesetih, sa dosta ciničnim prilazom poslu špijuna i "malim", intimističkim pričama, često toliko suptilnim da se graniče sa nejasnim.

Greeneov roman i Stoppardov scenario snažno vuku na Le Carreov trag, sa tom razlikom što je kod njih dvojice priča apsolutno jasna. Filmu bi se mogla dati izvesna primedba kad je reč o strukturi pošto su dosta obilmni flešbekovi mogli biti bolje integrisani u tkivo filma, ali kada se sve uzme u obzir, HUMAN FACTOR nije strukturalno problematičniji od filmova svog vremena.

Glavnu ulogu tumači Nicol Williamson koji ovde igra Britanca sa antiaparthejd agendom, što je direktno suprotno njegovoj ulozi u filmu WILBY CONSPIRACY gde upravo igra južnoafričkog intelligence agenta. Štaviše, u filmu HUMAN FACTOR Nicol se praktično sreće sa svojim likom iz WILBYja. Od glumaca interesantan je podatak da je u ovom filmu introuduceovana Iman koju mahom znamo kao supermodela i vrlo solidno igra.

Premingerov rukopis je siguran, sveden ali sasvim efektan, i razmera trilera, špijunske intrige i melodramskih detalja koji uz društvenu kritiku benduju žanr je sasvim dobra. U tom smislu, HUMAN FACTOR je više nego nepravedno oklevetan i proglašen za minor work.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment