Pogledao sam BABY FACE NELSON Dona Siegela na dosta surovom VHS ripu koji je međutim ipak premala diverzija da bi umanjio izuzetnu efektnost ovog moćnog B-filma u kome Siegel već počinje da se zagreva za svoja remek-dela iz sedamdesetih. BABY FACE NELSON nije previše oslonjen na istoriju, i više je reč o gangsterskom filmu iz tradicije Warner Bros melodrama sa James Cagneyem čiju didaktičnost smenjuje Siegelov antiestablišment stav a zvezdu hiperaktivni Mickey Rooney koji je manje-više postavio standard i za kasnije uloge Baby Face Nelsona u istorijski fundiranijim naslovima.
Nelson, sporedni lik iz DILLINGERa ili PUBLIC ENEMIESa, kod Siegela ima pivotalnu ulogu i zanimljivo je videti Dillingera gurnutog u drugi plan. Siegel se fokusira na Nelsonovu snažnu ljubomoru i seksualnu frustraciju koja je inače poznata kao denotativni aspekt gangsterskog filma a ovde izlazi u prvi plan, što čii da Dillinger deluje kao prilično jednodimenzionalan i dosta razuman lik.
Uz svu agresiju i paranoju koju Nelson nosi sa sobom, Siegel međutim nikada ne ostavlja svog junaka kao karikaturu, i kad je reč o većini Nelsonovih strahova uglavnom se ispostavlja da je bio u pravu. Naravno, verovatno je ovaj film bio grozan svim onim gledaocima koji su poznavali pravu istinu o Nelsonovom psihopatskom ponašanju, pa ni ne čudi da je svoju rehabilitaciju kao kultni B-film doživeo tek kasnije.
Scene obračuna su izuzetno efikasno realizovane na minimalnom budžetu, i čini se da je oskudica samo inspirisala Siegela da bude još radikalniji. Rooney kao stari šmirant samo doprinosi snazi Siegelovog izraza u ovom filmu. Scena Nelsonove smrti je međutim potpuni masterpis naročito u scenarističkom smislu i primer vrhunskog rada unutar B-filma.
* * * / * * * *
Nelson, sporedni lik iz DILLINGERa ili PUBLIC ENEMIESa, kod Siegela ima pivotalnu ulogu i zanimljivo je videti Dillingera gurnutog u drugi plan. Siegel se fokusira na Nelsonovu snažnu ljubomoru i seksualnu frustraciju koja je inače poznata kao denotativni aspekt gangsterskog filma a ovde izlazi u prvi plan, što čii da Dillinger deluje kao prilično jednodimenzionalan i dosta razuman lik.
Uz svu agresiju i paranoju koju Nelson nosi sa sobom, Siegel međutim nikada ne ostavlja svog junaka kao karikaturu, i kad je reč o većini Nelsonovih strahova uglavnom se ispostavlja da je bio u pravu. Naravno, verovatno je ovaj film bio grozan svim onim gledaocima koji su poznavali pravu istinu o Nelsonovom psihopatskom ponašanju, pa ni ne čudi da je svoju rehabilitaciju kao kultni B-film doživeo tek kasnije.
Scene obračuna su izuzetno efikasno realizovane na minimalnom budžetu, i čini se da je oskudica samo inspirisala Siegela da bude još radikalniji. Rooney kao stari šmirant samo doprinosi snazi Siegelovog izraza u ovom filmu. Scena Nelsonove smrti je međutim potpuni masterpis naročito u scenarističkom smislu i primer vrhunskog rada unutar B-filma.
* * * / * * * *
No comments:
Post a Comment