Thursday, October 22, 2009

MY ONE AND ONLY

Pogledao sam MY ONE AND ONLY Richarda Loncrainea koji se smatra nekom vrstom autobiografske priče slavnog glumca George Hamiltona. Ova priča se bavi njegovom ranom mladošću i praktično se završava situacijom koja je započela njegovu glumačku karijeru i to svemu daje posebnu dimenziju pošto je osnovna percepcija Hamiltona da je on neka vrsta campy celebrity figure, jetsettera 'pa tek unda relevantnog glumca. Ovaj film daje potpuno drugačiji pogled na njega i produbljuje njegovu priču.

Naime, Hamiltonova majka je u jednom trenutku napustila njegovog oca, raspusnog šefa džez orkestra i povela sinove na put po Americi na kome je obilazila svoje bivše momke, sada već oženjene ili razvedene ljude u pokušaju da nađe novog muža. Renee Zellweger u ulozi majke uspeva da njenom ekscentričnom ponašanju da dozu izuzetne psihološke ubedljivosti i da ovom neobičnom gestu da istinitost jer je primer Hamiltonove majke zapravo priča o mnogo širem lutanju žena koje na izmaku svoje privlačnosti treba da se suoče sa promenama u odnosu muškaraca prema njima.

S druge strane, u ulozi Hamiltona, Logan Lerman uspeva da bude centar identifikacije gledaoca kao glavni lik koji je s jedne strane racionalan ali sa druge strane ubedljivo nam prenosi svoju odanost majci usled koje je spreman da učestvuje i u njenim ekscentričnim akcijama.

MY ONE AND ONLY ima odlične glumce i izuzetno duhovit, gotovo wilderovski, scenario koji potpisuje Charlie Peters. Moram priznati da me je ovoliko ludican scenario iznenadio pošto je Petersov dosadašnji output bio prilično mediokritetski. Ipak, čini se da je ozbiljnost ovog projekta u smislu da nije reč o studio filmu, da je reč o biografskoj priči smeštenoj u epohu motivisao ekipu da radi ozbiljnije. Tim pre je interesntan film jer je u suštini reč o tragikomediji, i MY ONE AND ONLY pokazuje nivo filmmejkinga koji bi bilo lepo češće sretati u glavnotokovskom filmu.

Loncraine je vrlo precizno i nepretenciozno realizovao film, sa krajnje relaksiranim odnosom prema epohi. Loncraine ne upada u klopku iscrpljivanja u period detaljima već film ima odnos prema scenografiji i kostimu kao da je snimljen tokom pedesetih i iako nudi dobru rekonstrukciju epohe na njoj ne insistira.

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment