Monday, November 17, 2008

EDEN LAKE

Pogledao sam EDEN LAKE Jamesa Watkinsa, courtesy of Ginger.

Ovaj film je stigao do mene sa dosta hypea. Ali, nažalost, don't believe the hype.

U ovom filmu postoje neki zanimljivi koncepti, neke ideje koje su mogle biti osnov nekog zanimljivog filma, to priznajem. Isto tako pruznajem da James Watkins ima potencijala da bude solidan reditelj žanrovskog filma. Ali, ti potencijali su u ovom naslovu ostali neostvareni.

Kad je reč o zanimljivom konceptu, ideja je da se pomeša backwoods chase slasher sa time da su deca negativci, sa svim onim potencijalom koji u tome postoji, da se sukobe klase kroz to što su žrtve viša a napadači niža klasa, i da se sve to u pojedinim deonicama naizmenično ajaizuje i hanekeizuje, sa sve twist završnicom u kojoj sistem kazni žrtve jer sistem čine roditelji koji su raspustili decu.

Ovo je odličan koncept. Film međutim govori o dvoje nedužnih, neupečatljivih ljudi iz sredje klase koje u nekoj neobjašnjivo beskrajnoj šumi maltretira grupa tinejdžera koji se ni po motivima ni po načinu mučenja ne razlikuju od mase zlih nemotivisanih provincijalaca koji napadaju putnike namernike inače u filmovima. dakle, motiv da su to klinci je neiskorišćen. Njih sticajem okolnosti igraju mladi glumci ali se po ponašanju ne razlikuju od nekih potencijalnih odraslih negativaca.

Backwoods slasher je dosta aljkavo postavljen, ne na nivou ame egzekucije već u konceptualnoj neveštini ispunjavanja vremena. Likovi naprosto mehanički bivaju uhvaćeni, i uspevaju opet da pobegnu, šuma je beskrajna, nema izlaza, junaci nemaju čemu da se nadaju, a samim tim i gledalac gubi interesovanje jer gleda jednu sizifovsku slasher situaciju.

U likovima se ništa naročito ne prelomi, čak ni ona konvencija da se smene uloge lovca i lovine nije konsekventno realizovana.

Klasni sukob nije dovoljno objašnjen, izuzev kroz kranje ogavan kulturrasistički prikaz naroda koji je izrodio takvu decu. isto tako, između junaka nema autentične klasne tenzije, niti ima suštinskog nerazumevanja (ono je zamenjeno nemotivisanošću), niti ima klasnog sukoba (on je zamenjen klišeom).

Konačno, preokret sa porodicama je trebalo da bude osnov filma a ne twist ending. Tretirajući ga kao twist ending, Watkins jdan potentan koncept ne samo da podređuje najotrcanijem klišeu jednog vrlo banalnog podžanra, već se čini da ni sam nije svestan pregnantnosti ideje koju je napipao i da je za njega ona tu više radi ironije nego zbog svoje znakovitosti.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment