Saturday, September 6, 2008

TIME AFTER TIME

Pogledao sam TIME AFTER TIME Nicholasa Meyera, courtesy of Kunac.

Ovaj film iz 1979. o H.G. Wellsu koji juri Jack the Rippera po savremenom (doduše tada savremenom San Francisku) može se smatrati pretečom velikih time ravel blockbustera osamdesetih kao što su TERMINATOR i BACK TO THE FUTURE.

Međutim oba navedena naslova su neuporedivo superiornija i jedino što daje eventualni kvalitet ovom predugom, sporom i sporadično nejasnom filmu jeste izvesna arhaiziranost pripovedanja pošto sve gledamo iz vizure H.G. Wellsa pa Meyer povremeno uspeva da stvori utisak kako gledamo neku avanturu iz viktorijanskog perioda.

Iz ovog filma se sada svakako mogu čitati razni potencijalni uticaji koje ćemo kasnije sretati, međutim, zaista ne mogu biti toliko siguran da je iz jedno zaista poluuspelog filma toliko sjajnih stvari moglo biti derivirano. Pa ipak, recimo koncepcija za LEAGUE OF EXTRAORDINARY GENTLEMEN je svakako mogla biti inspirisana ovim romanom/filmom.

Ono što se eventualno, ako ne na nivou gledalačkog uživaja a ono barem na nivou pokušaja mora poštovati, to je Meyerov uporni pokušaj da celoj priči da izvesni društvenokritički kontekst koji je je verovatno i u ono vreme delovao potpuno besmisleno ali sigurno je dodavao odeđeni kredibilitet filmu.

Što se podele tiče, David Warner je moj stari favorit, mada sam očekivao da će biti zabavniji kao Jack the Ripper. Inače, u Meyerovoj postavci dok se Wells slabo snalazi u svetu budućnoti i nailazi na razne teškoće, Ripper izgleda kao da mu sve ide od ruke, i to malo deluje fake. Štaviše bilo bi zanimljivo da nam je Meyer pružio glimpse toga kako se serijski ubica starog kova snalazi u San Francisku.

Isto tako, očekivao sam da će Ripperova ubistva biti povezanija sa Zodiacom, ali na kraju ta veza se povezala samo na jedno pominjanje.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment