Wednesday, April 16, 2008

SAVAMALA

Žika Mitrović je u filmu SAVAMALA snimio jednu od obaveznih figura jugoslovenskog filma a to je film o sazrevanju, s tim što je njegov film imao i taj benefit da je Žika sazreovao u vreme u koje su smešteni mnogi evropski filmovi nostalgije, neki od njih epskih razmera.

Upravo je uspon fašizma u Evropi tema i epoha koja je inspirisala brojne klasike od Viscontija do Zafranovića, koji je četiri godine pre SAVAMALE imao OKUPACIJU U 26 SLIKA jedan od bigass klasika jugoslovenskog filma.

U tom smislu, SAVAMALA relativno kasno stiže u ciklus filmova tog tipa.

Isto tako, moglo bi se reći da je SAVAMALA možda i najslabiji od naslova tog tipa, pošto je očigledno da u njoj Žika Mitrović zbunjeno meandrira između žanrovske disciplinovanosti njegovih ranijih filmova i pokušaja da se nekim art sredstvima rekonstruiše atmosfera epohe.

I stoga, film obiluje dugim, neprekinutim kadrovima koji pak nemaju tu eleganciju italijanskih, a unutar tih kadrova je radnja vrlo dinamična kao kod Mitrovića inače, ljudi se sastaju, rastaju, dogovaraju i sl. Međutim, u tim dugim kadrovima, tako dinamična radnja deluje kao loše snimljen američki film, i stoga moglo bi se reći da SAVAMALA deluje kao tehnički najnekompetentniji Žikin film.

Ni u scenarističkom smislu, Žika ne uspeva da ostvari epski zamah koji je želeo. njegov film o odrastanju koji bi trebalo da pokriva duži period zapravo je smešten u raspon od najviše nedelju dana što je takođe proisteklo iz Žikine žanrovske disciplinovanosti gde je navikao da se opsiuje jedan slučaj, jedna akcija, jedna priča. Međutim, sama priča koja drži na okupu ceo film nije dovoljno jaka kao inače u njegovim žanrovskim projektima.

Stoga, SAVAMALA je jedan dosta problematičan film u zanatskom smislu.

Međutim, ono što mu daje izvesni kvalitet to je jedan dosta atipičan pogled na epohu, sa dosta neobičnih detalja vezanih za Žikinu autobiografiju. recimo, mi u filmu imamo glavnog junaka koji je Žikin alter ego i bavi se crtanjem stripova. Kako je i sama istorija srpskog stripa iz tog vremena dosta ekskluzivna tema, zanimljivo je što je Žika uspeo da je stavi u jedan po svemu ambiciozan film.

Zatim, u filmu ima dosta pokušaja erotike, koju je Žika doduše i ranije smeštao u oštar exploitation kontekst. Ovde erotika nije baš uspela iako ima golotinje.

Konačno, film ima bizaran politički kontekst. Na površini, film je sasvim na liniji, govori o radničkoj ilegalnoj borbi, komunistima, štrajkovima i sl. U tom smislu čak, zanimljivo je da je Žika snimio redak film koji detaljnije govori o socijalističkom segmentu revolucije, iako je on uglavnom bio okrivljen što je njegov rad u partizanskom filmu uglavnom emancipovao patriotski narodnooslobodilački, nacionalistički čak, segment revolucije.

Međutim, unutar toga, postoji bizaran subplot sa folksdojčerima koji imaju nemački Kulturbund, i noću u prostorijama Kulturbunda siluju Jevrejina Isaka koga igra Maro Brailo, fatso iz MATURANATA. To je jedan od onako dosta bizarnih detalja po kome gledaoci uglavnom pamte SAVAMALU. istovremeno, to je produžetak Žikinih beskompromisnih prikaza homoseksualizma koji datiraju još iz UBISTVA...

Nisam do kraja načisto koja je bila namera ovog rešenja. Moguće je da se tako nešto zaista desilo, ali ako nije onda se radi o dosta nametljivom, ali nesumnjivo zabavnom iskazivanju političkog stava.

Međutim, film je bio tretiran i kao TV serija, i kao TV serija je mnogo bolje funkcionisao i mogao bi se smatrati klasikom RTB.

U svakom slučaju, SAVAMALE je dragocen film, minoran unutar Žikinog opusa, ali važan za razumevanje milje u koji on dolazi a isto tako i važan za razumevanje njegove pozicije unutar kinematografije u kojoj su u tom trenutku vladali predstavnici praške škole i njegovog pokušaja da se snađe na njihovom terenu.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment