Wednesday, January 23, 2008

SLUČAJNA SUPUTNICA

Juče sam browsujući moju omiljenu depresivnu TV stanicu TV Pančevo, naleteo na najavu za hrvatski film SLUČAJNA SUPUTNICA. Otišao sam na IMDB i video da je to surovo ocenjeni debi Srećka Jurdane koga znam po čuvenju kao jednog od ljudi iz ekipe Zorana Tadića i Živorada Tomića.

Jurdana nikada ranije nije uspeo da snimi celovečernji film i SLUČAJNA SUPUTNICA je, ruku na srce, jedva i to pošto film traje 73 minuta.

Ovaj film bi se olako mogao otpisati kao totalni diletantizam, kada ne bi u sebi nosi taj specifični Jurdanin kredibilitet koji čini da u ovom filmu zapravo sagledamo neke druge stvari.

Naime, Jurdana je na Tadićevoj liniji kada u svom krajnje nemuštom postupku pokušava da prikaže neke u suštini zanimljive stvari, i to i jeste neka specifičnost hrvatskih autora te generacije, da tehnička kompetencija nije uspevala da isprati njihove ideje. I tako Jurdana postavlja priču koja je pripovedački sasvim nevešta, iako je u sebi makings of an interesting film. I postavlja scene u kojima postoje karakteri, odnos među karakterima, fin drugi plan odnosa ali onda to toliko nevešto izrežira da se drugi plan prebaci u prvi plan, iluzija o karakterima potpuno izgubi i teatralnoj glumi, a filmska iluzija razotkrije nedoslednim kadriranjem.

Međutim, samo postojanje ovih dobrih elemenata čini da se može reći da se iza Jurdaninog promašaja krije zanimljiv film koji je negde na liniji jugoamerikane kojom su se tamo bavili tadić i Tomića kod nas Pajkić, Šijan i ekipa. Taj koncept jugoamerikane nikada nije zaživeo do kraja osim kao teorijska nadgradnja par osrednjih filmova, ali jeste opstao kako zahvaljujući kritičarima, tako i kultnom statusu koji su stekli njegovi predstavcnici i što je još važnije kroz fetišizaciju autora koji su bili uzor jugoamerikani a to su velikani euroamerikane kao što su Wim Wnders, Bertrand Tavernier i sl.

I SLUČAJNA SUPUTNICA je baš na toj liniji. Priča o devojci koja radi u livnici (prilično lobovanje imajući u vidu tradicionalna zanimanja u tranzicionoj ex-SFRJ) i napušta posao zbog teških uslova rada (opsesivna tema u Tadićevom krugu) i odlučuje da ode od kuće. Na tom putu sreće bogatog fudbalskog menadžer koga opljačka a potom sreće i niz drugih ljudi koji svi imaju uglavnom seksualne ali i druge pretenzije prema njoj.

Nemuštost realizacije nadoknađuje dinamično smenjivanje događaja i vrlo čest promene odnosa među likovima unutar scena, za koje Jurdana treba da zahvali svojim američkim uticajima.

Naravno, ono što ga je od američkih uticaja preopteretila jeste svest o drugom planu jednostavnih žanrovskih priča kroz koji je toliko upobo pokušavao da brani prvi plan i da se opravda da je na kraju socijalna kritika preplavila žanr, potopila film i dezavuisala ga na više mesta kao plakatski komad.

Međutim, uprkos mnogim kardinalnim greškama, SLUČAJNA SUPUTNICA deluje kao legitiman i zanimljiv film koji je u Jurdani sazrevao dobrih 30 godina i mislim da iako nema nikakvu perspektivu u sadašnjosti, istorija će ga prepoznati kao izraz jedne relevantne figure hrvatskog filma.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment