Sunday, December 24, 2006

PARENTS

Pogledao sam PARENTS Boba Balabana, courtesy of Kunac, i nije mi jasno kako ovaj film nikada nije imao viši profil. Možda ću ispasti glup u društvu, ali ja nisam ranije ni znao da je reč o važnom filmu.

PARENTS je mešavina Watersa i De Palme u najboljem smislu. Balaban uzima radikalnu hiperstilizovanu imaginarnu deceniju pedesetih i prepliće je sa zapletom o klincu koji sumnja da su mu roditelji kanibali, što je negde Waters (mada nije rip-off Watersa jer film kalendarski koincidira kada je Waters izvorno radio na ovu temu) i tretira ga izuzetno filmično, sa izuzetbno veštom inscenacijom, oniričkom atmosferom, vrlo fokusiranim trilerskim izborom i pokreta kamere, sa jako puno subjektivnih planova i gezibicija u kadriranju i sa generisanjem istinskog suspensea kroz spoj opasnosti i gađenja na kojima baziora tenziju.

Iako do kraja filma, Balaban ne uspeva da zaokruži ideju i odmakne PARENTS od jednog relativno jednosmernog toka, spoj ideje i egzekucije su uzorni, sa odlinčnom glumom.

U svakom sčučaju PARENTS je bitan film sa kraja osamdesetih, kakav je, po ko zna koji put ponavljam, danas nezamisliv.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment